U glavi poete misli se tvore
izbačene zvjezdanim katapultom
dok prolaze slike i noćne more
kao pijanci za večernjim pultom.

 

Tisuće ideja plove u zraku
tražeći svjetlost na kraju tunela,
neizvjesnost vlada u polumraku,
zalutale iskre postaju djela.

 

Misli se tvore, gibaju visoko
slamajući okove ljudskog znanja,
iz vrelog uma izlaze žestoko
u blijedu javu općeg neznanja.

 

Sitne se alke spajaju u lance
tvoreći toplinu zvjezdanog puta,
ponekad u ljudima vide strance,
nekada vječnost među njima luta.

 

Živahne misli putuju visoko
lomeći okove tvorčevog znanja,
u ljudska srca ulaze duboko
iz slomljenih okvira zlatnih sanja.