INTERVJU Julijana Plenča

Čast nam je predstaviti našu članicu, pjesnikinju imenom Julijana Plenča u kratkom intervjuu.

Julijana Plenča rođena je u Rijeci 28. kolovoza 1962. Srednju školu završila je u Centru za kadrove u obrazovanju i kulturi. U Rijeci je stekla i naziv profesora pedagogije na Pedagoškom fakultetu. Radi u Osnovnoj školi Zvonka Cara Crikvenica kao pedagoginja. Majka je triju sinova.

Pisala je od osnovnoškolskih dana, a prva njezina pjesma objavljena je u Školskom listu. 

Suradnica je Školskih novina i Primorskih novitadi. Piše poeziju, haiku i kratke priče. Njezine pjesme su objavljivane u  časopisu Književnost uživo, Književno pero, časopisu Avlija te u dvadesetak zajedničkih  zbirki i zbornika. Autorica je osvojila  1. mjesto na  5. međunarodnom konkursu regiona 2015. , u organizaciji časopisa  Avlija s pjesmom Riječ. Pjesma Obitelj nagrađena je na 2. međunarodnom književnom festivalu Kulturom do prijateljstva, Plavnica 2016. Na Natječaju domoljubne pjesme, u organizaciji Hrvatskog književnog društva Zadar 2017., pjesma Domovino osvojila je treće mjesto. 

Julijana Plenča autorica je triju samostalnih zbirki poezije: Trag tajanstva 2016.,  Jutro rosom poškropljeno 2017. te zbirke dječje poezije Nije lako dijete biti  2018. Sudionica je  mnogih književnih događanja u svome gradu i šire, a aktivna i na društvenim mrežama.

Zbirku Nije lako dijete biti autorica je velikodušno donirala za potrebu nagrade prva tri plasirana mjesta osnovcima na našem natječaju KK Perce.

Pišete od osnovnoškolskih dana. Što vas je potaknulo na pisanje?

Odgovor na to pitanje bio bi u činjenici da se u mojoj kući oduvijek pisalo. Zapravo, pisao je otac i tu je ljubav prenio na mene, kćer mezimicu. Prve radove sam objavila u osnovnoškolskom periodu, neki su i nagrađeni. Pjesme u godinama zaljubljivanja su se nizale... Zatim je slijedila pauza u objavljivanju i pisanje je isključivo bilo vezano za profesionalni status. Tek pojavom Facebook grupa poezije, kad su djeca odrasla (imam tri sina), vratila sam se pisanju.

Objavili ste tri zbirke poezije. Imate li u planu napisati roman ili pripremate četvrtu zbirku?

Imam već spremne dvije zbirke poezije, obje su poslane na natječaje i bit će objavljene ako prođu. Sve tri zbirke poezije do sada mi je objavila Gradska knjižnica Crikvenica. Roman? Vrti mi se u glavi ta ideja, ali dok mi je u danu potrebno barem 36 sati koja moram ugurati u 24 sata, za moranja i obaveze, nema romana. Poezija je kratka forma, napišeš i kreneš u dan. Razmišljam, kad odem u mirovinu,  prijeći na prozu.

Tko su vam bili uzori u pisanju?

Uzori u pisanju, velikani poezije. Pjesnikinja Vesna Parun, svakako, Jesenjin, Neruda, Halil Gibran i veliki Tagore. No, zapravo trag u vama ostavi sve pročitano i svi veliki pjesnici postaju uzori.

Koji žanr književnih djela najviše volite čitati?

Kod čitanja knjiga moja je filozofija da knjige same nađu put do mene. Ne volim fantastiku ni krimiće. Zato dobar povijesni ili dramski roman  itekako dobro dođe. Volim se vraćati na klasike, tu ima toliko lijepih misli. Volim tople zbirke priča (Julijana Matanović) i sve što izaziva tople emocije.

Čitaju li sinovi Vaše pjesme?

Sinovi i moja poezija? Iskreno, ponešto pročitaju, ne sve. Pišem jako puno i tražiti baš svakodnevno iščitavanje bilo bi previše smjelo. Raštrkani su kao rakova djeca, pa kad primijete neku posebnu snažnu pjesmu odmah u zajedničkoj grupi sa mnom komentiraju. Ponosni su na svoju mamu, ali voljeli bi da ide uz poeziju i kakva dobit :).

Za kraj; što biste kao pjesnikinja poručili mladim autorima?

Jedina poruka mladim autorima glasila bi ovako:  Pišite i samo pišite, sve ostalo je manje važno.