Sve je za ljude, sve je s razlogom. Svi udarci, svi gubitci, sva nedostajanja, sva voljenja, sve neispunjene čežnje. svi tragovi boli,...

nekome je sreća rascvjetani cvijetak i kapljica rose, nekome je sreća platiti račune i nemati noge bose, nekome je sreća sresti...

Na proplanku raste visok hrast Na grani čuči crna ptica Kuća se sama ruši nekad je bila dom Nigdje žive duše Zjape otvori na mjestu...

Imaju li oni koji nas vode, koji nas uče i život nam kroje, istinsku sliku o nama dolje? Vide li oni opustošeno polje? Slika to...

Bijeli sag ja već prostirem za tebe. Suzama radosnicama natopljen je on Najava tvog dolaska kao iznenađenje za mene postao je najljepši...

Ne gledaj mi usne odvest će te u krivom smjeru staza mekani bijeli tepih svega nekoliko koraka dalje korakom u ništa. Gledaj me u oči i...

Idi od mene, ne urlaj jezikom zmaja. Ne ljuti se što bježim i ne znam gdje bih stala. U mislima i grudima dajem ti dom, al' strah...

Čekaj me noćas, kad pjesma cvrčaka umre i kad galebi u hridima meku postelju nađu. Čekaj me noćas, kad valovi mora zagrle stijene....

Miroslav Vincelj O meni... Rođen, odrastao i živim u Gudovcu. Crtam, rišem, mrljam... Stvaram... Otkako znam za sebe. Stalno radim, učim,...

I - opet ništa I - ništa I - … I - dokad tako? I - dokad? I - … I - suze očaja naviru I -  suze očaja I - suze I - … I - svjetlo se gasi...

Kad dođe vrijeme za svjetlo gasiti, znat ću da to ne mogu izbjeći. Od tame ne mogu se spasiti. Ostaje želja utrnuti, stojeći. Odsjaj...

Čekaj me noćas, kad pjesma cvrčaka umre i kad galebi u hridima meku postelju nađu. Čekaj me noćas, kad valovi mora zagrle stijene....

Idi od mene, ne urlaj jezikom zmaja. Ne ljuti se što bježim i ne znam gdje bih stala. U mislima i grudima dajem ti dom, al' strah...

Jednom davno bili smo mi, Ti – moja sjajna mjesečina što je svijetlila pute mome srcu; plahoj srni, koja rosnim poljima skakuće u...

„Ako hoćemo nekom čovjeku biti dobri, najprije moramo imati za njega vremena, moramo mu darovati nešto od svoga dragocjenog vremena“  ...

Noć skriva I razotkriva. Tajanstvene sjene bježe Noć vani zamotava u crni plašt stabla, kuće, ulice i noćne ptice Noć u potkrovlju...

Ženo tuge, osmjehni se više, neka dah u plućima prodiše, otvori oči i pogledaj hrabro, nije život ni srebro ni blago, i kroz tamu...

Kad me odvode ceste straha od njenih grudi, moga grada te rajske ruke njene sinu poput munje iznenada kao krvnik moga pada, ona zarine...

Spavaju li ptice Imaju li snove ljudi Pjevaju li sve kao anđelice Ili u jezeru ognjenom Cvrkuću kao zloslutnice Gnijezdo im ne vidim...

Još je jedan dan prošao bez tebe. S nadom, ipak usamljen stojim. Čekam ovdje, na istom mjestu kao nekad, jednako, jer te i sad volim....