Izgubljenost

Odgovorivši mi na vlastite tražnje, 

skriveni pred svakidašnjom ispraznošću

Protresavši svaki ugao i kut, obod ili rub

Uprevši u me oči s nepobitnom skorošću

Zaobišavši svaki smisao ili svrhu, svaku središnju točku

Pojavili su se preda mnom u uobičajenom crnom ruhu

Strah i Trepet, njegujući mi hladnu ruku.

Zavještaju mi umorno oko za trajni plač i suzu,

Smrskavajući razum, poniznost i iskrenu dobrotu

Klanjajući se tek bezumnoj snazi i mojem vječnom porazu.

Oni su tu

Uz najmanju želju i uz najblažu opomenu

U plamsaj nade donose zagasitost

Pri slučajnoj kretnji i najtišem spomenu

Onkraj ukorijenjene ljubavi siju oporost.

Oni su tu

Na ludilo ne osvrću pogled, no rasprostiru do njega stazu

Oglušivši se na okove duša izjedenih očajem

Priklanjajući se tek slatkom mi, slatkom porazu.

Ovdje sam

Strepim od straha otaca naših, 

mišlju patnjama okovanom

Krije li se od straha svakog, 

hraneći ga izgubljenim vremenom?

Ta bojim li se straha prokleta, 

čuvstva nemoćna bez i najmanje moje čežnje za njim?

Ta nerado se pozivam na svu slobodu života, 

mišlju okovan bogatstvima drugim i slutnjama

Pogubnim

No od straha strahuje i čovjek velike hrabrosti, 

slijep od taštine i uskomešane strasti

Od svanuća bezuvjetno likuje, 

nenadano se sakrivši ukazanjem propasti.

Marin Štrajn

2. mjesto književni natječaj KK Perce