Ja te volim

Jer te volim Od kiše što tiho sipa učinit ću tisuću srdaca rijetko je ljubav čista, vrijeme je takvo sada sramota je postalo ustati iz svoga blata I u tebi će netko nastradati ako ćeš natjerati srce da pamti poraze

Jer te volim Imam pri ruci dvije ruke koje vode do tebe Jer te volim imam oči koje te vide skrivenu iza planine života Jer te volim samo jer te volim ne pitam se jesi li moja

Sve tvoje u meni ima pravo suditi mojim slabostima Tvoje stope su neostvarive noći u koje ulazim potiho, Kad su ti ruke udaljena stabla, a usta mala šutljiva ptica Ti si anđeo koji iz bolnog krika izlazi sa punom šakom mira

Jer te volim Puštam da se bol dogodi poslije praznine Posjedujemo isti poriv za tajnom ljubavi zaljubljeni smo u ljubav kao ptice u slobodan let Duša otkucajem osluškuje tvoje otkucaje I sve čini se trajat će svijet poslije nas

Kada jurim u tišinu opasnu k’o šuma nepoznata narav je naših susreta Što dublje zađeš u zaborav sve te manje čuju oblaci moji I daleka si mojoj cesti, gdje ćemo se susresti kada od silnog jada bježi mi mudrost odlaska Teško je prozreti namjeru uzvišene dobrote kad sve u srcu zaboli

Jer te volim, dišeš draga, dišeš najdraža pod mojim prstima pod prstima koji te ne poznaju Luka Tomić