Jesam li poseban

To je moj svijet. Svi misle da jest. Proglasili su me čak i najgejmerom škole. Iskreno, ja se tako i osjećam. Nisam nikad to nikome naglas rekao. Ali, da. Znaju da ''visim'' na internetu po cijele dane. Moj rekord je jedan dan i šest sati pred ekranom računala. Naravno, ne bavim se znanstvenim radom. Ne proučavam teorije evolucije. Ni teorije zavjere. Ne istražujem je li Pipin Mali bio stvarno mali, a Karlo Debeli neko debelo stvorenje iz tko zna kojeg stoljeća. 

Moj svijet su računalne igrice. Kad me pitaju imam li život izvan toga svijeta, ne odgovaram na to pitanje. True friends know. Da, ima dana bez interneta. To su oni dani kada internetski poslužitelj, rekli bismo mi u Zagorju, "šteka". To je silom prilika da nisam pred računalom. Priznajem, pobijao sam u igricama tisuće i tisuće ljudi. Ima li to kakve veze sa stvarnim životom? To će vam reći samo oni koji se time baš nisu bavili. Nasilje u stvarnom životu i nasilje u igricama. Čitao sam ja dosta o tome. Ne volim baš sa svakim dijeliti svoju intimu. Nisam se nikad ni s kim potukao, a imam 15 godina. Only true friends know. Jest, u mojim igricama krv gotovo pršti iz ekrana, ali to je igra. Ne igra života i smrti, nego upravljanje skriptiranim likovima. Sada ćete reći da se pravim pametan. Recite, ali imajte pritom na umu to da je svatko odgovoran za svoje riječi. A ja – ja sam naučio pisati, zahvaljujući igricama, s deset prstiju, vrhunski govorim engleski: sve to iz računalnih igrica. Postao sam vrhunski programer. A imam tek 15 godina. True friends know. I onda se nađu neki koji govore protiv računala, protiv igrica, protiv ovog, protiv onog. Ne daju pritom nikakav argument. Biti pobjednik u igri ili biti pobjednik u životu?! Gdje je tu razlika? Biti bolji s jednom osobom ili s drugom? U stvarnom životu nastojim biti sa svakim dobar. Pitao me jednom jedan moj jako dobar prijatelj zašto mu toliko u životu pomažem. On se bavi sličnim stvarima kao ja. Ne. Ne igra igrice. Ali u svojem poslu svaki se dan koristi internetom, njegovim blagodatima. Različitim digitalnim alatima. Vidim da razumije prednosti interneta i sve što se može pomoću njega napraviti. Ali, svako malo pita me kako nešto napraviti ili traži pomoć da mu to napravim baš ja. Vidim da se nekad boji da je možda naporan. Meni nije. Ja volim ljude koji "kuže". "Kuže" internet. 

Jer to je moj svijet. Internet je moj svijet. Pomagati onima kojima treba pomoć je moj svijet. Jesam li zato poseban? Neki me gledaju samo kao osobu koja je u igricama ubila na tisuće ljudi i svaki dan sjedi u prosjeku četiri sata za računalom.

Autor: Matija Varga - 15 godina

2. mjesto knjiženi natječaj KK Pero