Pred vratima pakla

Vrata pakla strpljivo čekaju. 

Danas ih zbog mene širom otvorite.

Pred njima se osjećam smireno. 

Ako uđem, 

za mene više ne molite. 

Gdje bih ja drugdje, nego u Pakao?

Grešan sam, grešan  jako.  

Bližnji mi unaprijed sude.

Seciraju samozvani suci, 

moj život polako.

Ne mogu ništa u obranu si reći.

Nabrajam svoje grijehe, sve priznajem.

Živio sam život maloga čovjeka

i jedino takav 

oduvijek poznajem. 

Nisam se klanjao likovima koji 

silom dogmi vodit' su me htjeli.

Vjerujem u dobro svih oko sebe,

mada ikone drukčije 

mnogi smo voljeli.

Ne bojim se pakla kojim mi prijete.

Za mnoge ljude, zemaljski je teži.

Nositelji prijetnji ispunjavaju sebe.

Poticanje dobrog, 

njima baš ne leži. 

Branko Pratengrazer