MRAK

Kad dođe vrijeme za svjetlo gasiti,

znat ću da to ne mogu izbjeći. 

Od tame ne mogu se spasiti.

Ostaje želja utrnuti, stojeći.

Odsjaj svjetla životom me vodio. 

Nije bilo tame koje bih se bojao. 

Nedaćama uvjerljivo sam prkosio 

I uspravno ići sam nastojao.  

Kad umor svlada, normalno je leći.

Odmoriti treba jer to tijelo traži. 

Svakom uz mene mirno ću reći: 

Odmorit ću, ti se svjetlom snaži.

Ne pitaj zašto sam  želim biti. 

To je nešto moje i nosim se s time.

Veselili smo se jeseni, proljeću i ljeti.

Ne treba se bojati ni hladne zime. 

Ne, ne, neću još dugo svjetlo gasiti 

Kad mrak dođe, krug će se zatvoriti.

I na to se treba pripremiti.

Mrak ničiji ne smije iznenaditi. 

Poslije mraka, kažu, novi će dan svanuti,

Kažu: Nova će zora radosti donijeti 

Nada se nikome ne smije uskratiti. 

Dok se ljubav živi, to se da osjetiti.

Branko Pratengrazer