Ruševna kuća

Na proplanku

raste visok hrast

Na grani čuči crna ptica

Kuća se sama ruši

nekad je bila dom

Nigdje žive duše

Zjape otvori na mjestu prozora

Ljudi, stanari kuće

Nikada više

neće prijeći kućni prag...

Crna će ptica sviti gnijezdo

u krošnji drveta

Kuću će dokrajčiti vrijeme

javit će se iz gnijezda ptić

čim sunce obasja ruševine.

Mirjana Jezildžić