Budi ledolomac

Ne gledaj mi usne 

odvest će te u krivom smjeru

staza mekani bijeli tepih

svega nekoliko koraka

dalje korakom u ništa.

Gledaj me u oči 

i nastoj izvući skrivene niti koca

iz suznih kanala utkane boli

obložene naslagama jecaja.

Budi ledolomac i slomi sante leda

što putuju mojim krvotokom

spasi umorno srce 

daj mu snage da nastavi život.

Tada ćeš ugledati zimu kako odlazi

proljeće u bojama poljskog cvijeća

poljane pokošene tuge 

i ikebanu na mom licu

Zimu ćemo dočekati uz kamin

s dvije čaše pune osmijeha

bit ćeš na sebe ponosan 

što u jednim očima

gledaš sjaj punog mjeseca  

autor Katica Protić