INTERVJU Romana Kovačić

Na stranicama Književnoga Kluba predstavljamo Romanu Kovačić. Živi u Velikom Trojstvu i kaže da piše od djetinjstva. U trideset i šestoj godini živi slobodna, kaže, neudana. Voli životinje i ima nekoliko mačaka, psa i dva konja. Članovi njezine obitelji, stariji brat i otac, bave se pčelarstvom, dok ženski dio obitelji pomažu u tom poslu. Iz tog se razloga u njezinoj bajci nalaze i proizvodi poznati kao Prinčev med (med od bagrema s kakao prahom), Vilinski med (bagremov med u saću), Vilin krem med (kremasti med od lipe s ekstraktom vanilije) i Biljkosov mix (imunomed - mješavina 3 vrste meda, propolisa i peludi). Radi u udruzi Lokalna akcijska grupa Sjeverna Bilogora na mjestu stručnog suradnika za projekte.

Za sebe tvrdi da je njezino pisanje trenutak kada doista postoji, trenutak čistog stvaranja, igranja riječima i galopiranja na gustom oblaku. Sanjat će i dalje, vjerovati u nestvarno jer u dodiru kišne pahuljice i sunčeve prašine nemoguće, za nju, postaje moguće. Klubašice su joj postavile nekoliko pitanja na koja je rado odgovorila.

Kada se rodila vaša ljubav prema pisanoj riječi?

Ljubav prema pisanju rodila se u osnovnoj školi. Imala sam odličnu učiteljicu, Slobodanku Martan, koja je vodila literarnu grupu gdje smo svašta smo stvarali. Pisali, recitirali, pripremali igrokaze… Bilo je vrlo kreativno i veselo. Uz njezino sam mentorstvo osvojila svoju prvu nagradu na SFeri s pričom „Čarobni govor mog djetinjstva“, ali sve je krenulo od kuće, od roditelja koji su nam ili čitali ili pripovijedali priče prije spavanja.

Koji su vaši književni uzori?

Volim bajke i svijet magije pa je nemoguće ne spomenuti J. R. R. Tolkiena, Philipa Pullmana, J. K. Rowling, G. R. R. Martina (jedva čekam The Winds of Winter i A Dream of Spring), Ivanu Brlić Mažuranić. Ne znam znate li, ali australski nakladnik Allen et Unwin s uredom u Londonu objavio je 1924. Croatian Tales of Long Ago, a deset godina kasnije Tolkienova djela. Fascinantno! Postoji cijeli niz književnih uzora, od Bulgakova, Poea, Kinga, Virginie Wolf, Maje Lunde…

Mislite li u budućnosti napisati mitološki roman za odrasle?

Razmišljam o tome.

Prema vašim knjigama djeca glume u scenskoj verziji. Imate li u planu da predstava zaživi kazalištima diljem RH?

Voljela bih realizirati animirani film, ali animacija je strašno skupa i dugotrajna. Bilo bi lijepo kada bi profesionalno kazalište postavilo bajke na scenu. Vidjet ćemo, otvorena sam za svaki razvoj.

Što biste poručili mladim autorima?

Poručila bih im da budu otvoreni prema svijetu, tolerantni, brižni prema svim živim bićima i okolišu, da razmišljaju kritički, istražuju i svojim radom stvaraju bolji svijet.

Iskoristit ću priliku i zahvaliti svojim roditeljima, bratu i sestri, šogiju i široj obitelji jer bez njihove potpore, strpljenja i ljubavi ne bih sada pričala s Vama. Jako sam sretna jer oko sebe imam najbolje ljude na svijetu, a to je doista neprocjenjivo.

Na slici Romana i njen pas Lili, koja je lik u drugoj knjizi.Kk, 2019