JEDNOM DAVNO
- knjizevniklubkk
- Aug 22, 2019
- 1 min read
Jednom davno bili smo mi,
Ti – moja sjajna mjesečina
što je svijetlila pute mome srcu;
plahoj srni, koja rosnim poljima
skakuće u zagrljaj seansi romantike
Postupno se gasio sjaj mjeseca.
Nekad vedro nebo postane tama.
Visoke si zidove podigao među nama.
Čudne niti tkale vrijeme trajanja,
razdvajajući unutarnje rane od svađanja.
Bezuvjetna ljubav našla se
u bolnoj čahuri istine.
Ti si povremeno ulazio kao vampire,
sladio se kapljicama životne tekućine,
gasio emocionalnu žeđ
u unutarnjoj pustinji vlastite duše…
Spoznam – da sam već davno zarobljena
čeličnom ogradom u polju narcisa;
rastvaram bol u neki novi oblik energije,
pokrećem kotače srca – da ne uvenem
u isprekidanom dahu presušenih emocija.
autor Katica Protić Dubrovnik
Comments