Pripremite grob

Pripremite grob

jer raste živo cvijeće iz moga mora

i ova prolazna kora što me skriva

ljubav je sad shvatila

sol i smrt

netko vene, a netko počiva

netko se u svemu tome i otkriva

Ako zoru dočekujem sa snovima što vjeruju u dan

onda toplina moja i život moj

nemaju razloga za sumnju

voljeni su u besmrtnom gradu

u neprolaznom rujnu

Još jedan boj imao sam u sebi

da s obale uhvatim nju odbjeglu na pučini

Nisam znao da sam njoj dom i dohvatljiva čežnja

i koliko sam ja htio dodir

ona je htjela rastanak i borbu

da mi prvim sastankom utisne vječni mir

koji prkosi grobu

Pripremite grob

O da, tvrd je kamen

u koji ću srcem ući

Srce je voda sitnija od vode

i prođe, i dođe svugdje bez puta i pukotine

Pripremite grob

Doživio sam da svjetiljka na dnu mora

svoje cvijeće čuva i ljubi

Dokazano je

tko gubi u očima

pobjeđuje u duši

Pripremite grob

bdijem ovu tešku noć

tjeskobu svoju sebi opraštam i pokapam

bezvoljnost svoju u sebi razdvajam

na brojnu radost u nama, običnim ljudima

Nikada više sam ne mogu biti

suputnik sam čitavom svijetu

i ljubav moja izvan vremena i mijena

srce ima i kad me nema

Pripremite grob

zle stvari tamo će sići

i zamislite me

kako nju beskrajno ljubim

svakim životom koji treba stići

Luka Tomić