Pusti

Pusti, kao što cvijet pušta da mu siše sokove s procvjetalih pupoljaka, pusti, da i ja osjetim sok ovog proljeća s tvojih  usana, pusti, da kao ptica zapjevam ti na uho, da ti vratim osmijeh na lice, da ti pružim pomirenja ruku. Znam da te boljelo sve ovo vrijeme, ćutanje moje bez riječi, možda sam grešna bila prema tebi, sad me pusti da ti boli liječim… Pusti da ti se približim blizu onako k'o što smo nekad bili,

dva tijela u jednoj duši pusti da se ljubav opet zatalasa, da uz more opet zapjevuši… Pusti… Autor: Ljubica Katić