Tebe je moje srce prozvalo svojom

na meni je bilo samo da šutim

da zlokobno slutim rasparano mjesto

naših susreta

Tebe je moje srce nazvalo svojom,

a ja sam samo stajao između prisutnog sunca i nadolazeće kiše

kao sjetni starac što nasred ulice teško diše

dok broji mrtve zgrade

iz mladosti lijepe kao spontani osmijeh djevojke

Sjećanja, taj na sklopljenim rukama prikovan križ,

bude me iz dubokog sna

ne volim to što java ne zna moje pjesme

Rekla si, vidimo se, rekla si veselo i djetinje

kao da su osmijesi uvijek dio istine

Dani bujaju da se preliju preko leđa

još tražim svjetlo ljubavi unutar tvojih vjeđa

još je tijelo moje pjesme željno dodira

kojeg čuvaš za svog anđela

Tebe je srce varljivo prozvalo svojom

i vrijeme tvoga bola uzelo pod svoje okrilje

U noći mrtvoj izgubila si glas kojim se ljubav doziva

da u srce donese sreće obilje

Reka si, vidimo se,

kao da si bila sigurna da ljudi nikada ne potraju

Poslušaj ovu pjesmu i vrati se ako Boga znaš,

Ne vjeruj svojoj praznoj šaci;

daj mi ruku da ti postanem želja

bez tebe ničeg nemam, ništa mi ne znači

Luka Tomić

Recent Posts