Umri u meni

Telefon u meni bubri,

zvokoće slomljeni glas

Nad uvalom potoka,

a debela bukva nije proljeće,

Ni lisičja jama nije život.

Srna opalim listom gazi,

a ranjeni srndać prestrašen na snježnoj stazi.

Zaleđen izvor snagom vri.

Umireš skrhana zimo

u jezeru kornjača

na Petrinoj njivi

i vatri izgorjele šume.

U provalije podzemnoga Ja

survalo se proljeće

otkinuto od cvijeća.

U vrtlogu kumulusa i nimbusa

slikam oči umorne

ivicom rumenog stida.

Nestajem u sebi!

Kaži mi zdravo

i nestat ću

u svome Ja!

Dragan Miščević