Veslamo zajedno draga

voda s tvog vala širi se po mom licu

i upada u svjetlo koje iz daljine prati naš put

Primiri ovaj čamac što prkosi oluji

sa svih strana obujmi moje raspadnuto žilavo srce

Samo ti znaš kako nagovoriti vjetar da me povuče

sve do obale tihe i mirne

Samo ti jezik grmljavine do potankosti znaš

i u njemu slutim tvoj prikriveni glas

Veslamo zajedno draga

Bilo po nebu ili vodi

Nema tih obmana i otrovanih riječi

koje bi nabujale preko nas

Dubine smo zvijezdama, ali ni od njih nismo veći

U mojoj pjesmi nizina je tvoga srca

i objašnjenje zašto kad se udaljim tako tužno kuca

Veslamo zajedno draga

po vodenoj površini ove noći

ćutiš li koliko sam mira spustio u tvoje oči

slutiš li koliko te tvoj pjesnik voli

Veslamo zajedno draga

i prije ovog života dobio sam slobodu da ti priđem

dok tješiš uplakanu dušu svoju

jer moj dom nije da vatrom ljubim lice tvoga tijela

i shvatim na kraju da smo takvi samo prašina

Borim se pjesmama da se naša ljubav očuva

Koliko beskraja u vlasima kose želiš

samo kaži, imam stihova koliko i sunce svitanja

Zaboravom ne pamti onaj koji voli

Veslamo zajedno draga

u vječnost iz vječnosti

Luka Tomić

Recent Posts