Ženo tuge

Ženo tuge, osmjehni se više,

neka dah u plućima prodiše,

otvori oči i pogledaj hrabro,

nije život ni srebro ni blago,

i kroz tamu svjetlosti ima,

prati tračak koji te vodi,

okova se tuge oslobodi…

Ženo tuge, ne daj da te slomi,

jer tuga je gora od oružja,

od nje se ne  boluje dugo

a tuga ti sve oduzima,

odupri se, znaš da ne vrijedi,

ma koliko da ti srce zebe,

bar zbog onih što ih mnogo voliš,

i zbog onih što trebaju tebe…

Ženo tuge, osmjehni se više...

Ljubica Katić